Povijest Rovinja
Rovinj do kraja srednjeg vijeka
Rovinj se prvi puta spominje pod imenom Castrum Rubini, u djelu "Cosmographia" ravneskog Anonimusa. Djelo, koje datira iz 7. stoljeća, sadrži puno geografskih infomacija koje se odnose na 5.stoljeće, i upravo zbog toga rovinjski kronolozi zaključuju da je Rovinj nastao između 5. i 3. stoljeća. Prema arheološkim nalazima, pokrajine u okolici Rovinja bile su naseljene čak i u prehisotriji. U brončanom i željeznom dobu, kultura plemena Histra, koja je živjela na području Istre, trgovala je sa grčkom i etrušćanskom kulturom. Nakon mirne vladavine rimskog carstva, u pokušaju bijega od mnogih agresora, ljudi su naseljavali otoke Mons Albanus, Sv. Katarinu, otok Sv. Andrije i Otok Cissa. Vjeruje se da je otok Cissa potonou za vrijeme jednog veliko potresa u drugoj polovici 8. stoljeća. U to se vrijeme Rovinj zvao Castrum Rubini i nalazio se na mjestu gdje se danas nalazi crkva Sv. Eufemije. Kasnije Castrum Rubini postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava strašne napade sa kopna i mora. U 12. stoljeću Rovinj se neprestano sukobljava sa zapadno-istarskim gradovima poput Kopra i Pirana. Doba mletačke vladavine započelo je kad su Mlečani odlučili pretvoriti sjeverni Jadran u Venecijanski Zaljev a Istru u svoj štit. Iako je mletačka republika naoko dala Rovinju komunalnu slobodu, autonomija Rovinja bila je ograničena i samo je nekoliko važnih obitelji dobilo čast da sudjeluju u Vijeću. Mletačka ekonomija većinom je bila usredotočena na trgovinu i to je bio glavni razlog za nekoliko tipičnih urbanih promjena. Rovinj je bio poznat kao grad ribara i poljoprivrednika, a sada se pojavljuju i zanatlije, trgovci i mornari. Zbog naglog razvoja pomorstva bilo je puno kopetitivnosti između gradova u Istri. Kada je u srednjem vijeku kuga poharala Europu, Rovinj je bio djelomično pošteđen zbog povoljne klime.
Rovinj od 16. do 19. stoljeća
U razdoblju od 16. do 19. stoljeća, obalne krajeve Istre naseljavaju izbjeglice iz Bosne, Dalmacije, Grčke i Albanije koje su uspjele pobjeći Turcima. Broj stanovnika naglo je rastao, i tako je 1775. godine dostigao brojku od 13 788. To objašnjava tipičnu rovinjsku arhitekturu starogradske jezgre: zbijene kućice koje rastu visoko u zrak, uske uliČice kako bi bilo više mjesta za kuće i mnogo dimnjaka jer je svaka soba, gdje je živjela jedna obitelj imala dimnjak. Tada je Rovinj bio važna luka za trgovačka brodove koji su putovali sa Bliskog Istoka u Veneciju. Rovinjski mornari bili su nadaleko poznati po njihovoj spretnosti i hrabrosti. Dokazivalu se se u bitkama koje su se vodile između mletaka i turaka, pa je tako jedna od ulica u Starom Gradu, Garzotto dobila ime po jednom od rovinjskih kapetana. 1650. godine, kada se smanjila opasnost od napada, grad se proširio i na područje izvan gradskim zidina, na dio gdje se nalazio Franjevački samostan. Kada su kanal i most postali prepreka u komunikaciji otoka sa morem, kanal je zatrpan 1763. godine i Rovinj postaje poluotok. Tokom 17. i 18. stoljeća, osim što je bio najjače ribarski, pomorski i brodogradilišni centar u Istri, Rovinj je bio i najvažniji izvor bijelog i sivog kamena.
Rovinj od 19. stoljeća do danas
Doba austro-ugarske vladavine bilo je vrijeme velikog napretka. Većina gradskih tvornica i bolnica sagrađena je u to vrijeme. Rovinj se razvio u industrijskom, pomorskom i kulturnom pogledu i to je bio glavni razlog boljim životnim uvjetima. 1816. godine postavljena je javna rasvjeta, od 1819.-1840. sagrađena je stara škola, a 1847. mlin na paru za proizvodnju tjestenine, 1850. osnovana je Trgovačko-obrtnička komora za Istru, 1853. sagrađen svjetionik na Otoku sv. Ivana, od 1854. do 1865.- kazalište, 1852.- pogon za izradu cementa, 1859. - veliki mol, 1872. - tvornica duhana, 1878. - tvornica voska, 1882. - tvornica stakla i sardina, 1888. - bolnica,1891.- institut za biologiju mora. Rovinj je bio povezan željeznicom, a prvi je vlak stigao iz Kanfanara 1876. Proširena je luka na Valdibori, a 1905. uvodi se gradska plinska rasvjeta a 1906. gradski telefon.
